U okviru 43. Ratkovićevih večeri poezije u Godijevu i Banjem selu su održane besjede o Ćamilu Sijariću i Miodragu Bulatoviću.
Književnik iz Beograda Petar V. Arbutina, govoreći u Godijevu o velikanu savremene literature Sijariću, istakao je da je Sijarić ponio iz svog rodnog Godijeva neobičan život i neobičnu leksiku.
- Univerzalni kodovi Ćamila Sijarića su kodovi koje je ponio iz zavičaja. Njegova poezija opominje na smrtnost i na to da se našim nestankom ne završava sve. On govori o spoznaji ličnog iskustva, ličnog trajanja, lične prolaznosti, rekao je, između ostalog, Arbutina.
Besjedu o Bulatoviću održao je književnik i književni kritičar iz Podgorice Bogić Rakočević, nakon čega su nastupili prozni pisci Goran Samardžić iz Sarajeva, Enes Halilović iz Novog Pazara i Radoman Čečović i Kemal Musić iz Bijelog Polja.
Prenoseći impresije o životu i djelu jednog od najznačajnijih i, poslije Andrića, najprevođenijeg pisca sa ovih prostora Rakočević je istakao da je Bule, kako su ga zvali njegovi prijatelji i kolege, snažno pomjerio granice kada se pojavio u literaturi.
- On predstavlja jednu od najoriginalnijih pojava na prostorima onog "zajedničkog četvoroimenog jezika". Sedamdesetih godina, na jugoslovenskim prostorima Bule je bio jedna važna književna zvijezda, čija je popularnost bila ravna današnjim fudbalskim ili estradnim zvijezdama. Prvu knjigu "Đavoli dolaze" objavio je 1955. godine. Ta knjiga donosi prekrentnicu na jugoslovenskoj književnoj sceni, i snažno je talasa", rekao je Rakočević i istakao da je Bulatović u toj knjizi opisao ljude sa margine života, van zakona, gubitnike, izazivajući lavinu protesta. Međutim, ocijenio je on, ta knjiga je i danas važno štivo za sve one koji žele da na bilo koji način skeniraju postmodernu književnost savremenog doba. Rakočević je podsjetio da su ljudi sa margina, kasnije ljudi iz beogradskog podzemlja, bili tabui toga doba i Bulatović je prvi koji je javno progovorio o njima.
.jpg)