Uručena Nagrada Risto Ratković

Predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić i dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore prof. dr Milivoje Radović sinoć su u Centru za kulturu uručili Nagradu Risto Ratković ovogodišnjim ravnopravnim dobitnicima Faruku Šehiću i Dejanu Aleksiću

Ovu najznačajniju pjesničku Nagradu u regionu Šehić je dobio za knjigu “Moje rijeke”, dok je Aleksiću ovo priznanje pripalo za knjigu „Biti”.

Na konkurs za ovogodišnju Nagradu Risto Ratković prispjele su 43 knjige sa prostora bivše Jugoslavije, a žiri u sastavu Pavle Goranović predsjednik I članovi Svetlana Kalezić Radonjić iz Crne Gore, Damir Uzunović iz BiH, Jasmina Topić iz Srbije I Luko Paljetak iz Hrvatske odlučio je da Nagradu Risto Ratković ove godine ravnopravno podijele Faruk Šehić I Dejan Aleksić.

Obrazlažući odluku žirija, Svetlana Kalezić Radonjić govoreći o poetskoj zbirci “Moje rijeke”, Faruka Šehića je kazala da je od davnina poznato i katarzičko dejstvo patnje kada se preobrazi u oblikom dostojnu riječ.

- Međutim, u ovom slučaju ne postoji i izlaz-ova poezija osjenčena je osjećajem očaja i usamljenosti, ispunjena žudnjom za rastvaranjem u beskonačnosti svemira za duševnim oslobađanjem iz svake vremenske povezanosti. Kao i u lirici ekspresionista, osnovne koordinate Šehićeve poetike čine patnje, kosmos, stvarnost i etika, a sve to pod dubokim obilježjem bola koji prerasta u krik. Farukova poezija stoga je satkana iz tkiva napetosti i, poput Vitmenove, obrušava se kao lavina na čitaoca. Dejan Aleksić u nagrađenoj poetskoj zbirci “Biti”, za razliku od Šehića, na savim drugačiji način takođe pjeva o čovjeku kao otvorenoj rani i o zamršenoj praznini bitisanja. U njegovom doživljaju svijeta prisutna je neobična kombinacija: spokojstvo u egzistencijalnoj rezigniranosti i stalno pretapanje vidljivog sa apstraktnim, pri čemu se akcenat stavlja na čudesnost svakodnevnog. Ipak, ta čudesnost ne podrazumijeva religioznost, već paradoksalno, dominaciju ateizma koji u sebi nosi sve ttribute duboke pobožnosti, kazala ke Kalezić Radonjić.

Zahvaljujući se na priznanju, Aleksić se prisjetio 1994. godine, kada je dobio prvu nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina.

- Tada sam postavio jedan međašni kamen, spreman da u narednim godinama uspinjem svoju pjesničku građevinu. Tako je i objavljen moj pjesnički prvjenac, knjiga “Potpuni govor”. Dvije decenije kasnije, primajući nagradu “Risto Ratković”, bivam u prilici da zaviri pod taj davno položeni temeljni kamen i provjerim ima li živoga vrva nekog svijeta koji opravdava moje, je li se šta promijenilo pod teretom nagona da se osvoji prostor za lirsko kazivanje.
Provirivanjem, odmjeravanjem, zagledivanjem, uočio sam da se nešto miče. Dakle, dobar je čas da počnem sa pisanjem stihova, kazao je Aleksić.

Faruk Šehić je istakao značaj nagrade dobijene izvan svoje zemlje, jer to znači da je riječ o piscu čija djela imaju širu recepciju od one koja postoji na domaćem terenu. A pošto poznaje dosta dragih ljudi u Crnoj Gori, nagrada, nazvana po bjelopoljskom piscu i boemu Ristu Ratkoviću za njega ima dodatnu vrijednost, jer dolazi iz zemlje gdje se cijeni i poštuje riječ.